Danas se biogoriva koriste za određene gospodarske djelatnosti. Najkorišteniji su etanol i biodizel. Podrazumijeva se da je ugljični dioksid koji emitira biogorivo u potpunosti uravnotežen apsorpcijom CO2 koja se događa fotosintezom biljaka.
No, čini se da to nije sasvim tako. Prema studiji energetskog instituta Sveučilišta u Michiganu koju je vodio John DeCicco, količina topline koju zadržava CO2 emitiran izgaranjem biogoriva nije u ravnoteži s količinom CO2 koju biljke apsorbiraju tijekom procesa fotosinteze tijekom uzgoja usjeva.
Istraživanje je provedeno na temelju podataka iz Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Država. Analizirana su razdoblja u kojima se proizvodnja biogoriva intenzivirala, a apsorpcija emisije ugljičnog dioksida usjevima samo je nadoknadila 37% ukupne emisije CO2 izgaranjem biogoriva.
Nalazi iz studija u Michiganu jasno tvrde da Korištenje biogoriva nastavlja povećavati količinu CO2 koja se emitira u atmosferu i ne smanjuje se kao što se mislilo. Iako izvor emisije CO2 dolazi iz biogoriva poput etanola ili biodizela, neto emisije u atmosferu veće su od onih koje apsorbiraju biljke u usjevima, što implicira da i dalje pridonose učinku globalnog zatopljenja.
Što su biogoriva?
Biogoriva su goriva koja se dobivaju iz biomase, odnosno organske tvari. Postoji nekoliko generacija biogoriva, ali najpoznatiji i trenutno korišteni su etanol i biodizel, koji dobivaju na važnosti u sektorima kao što je transport.
Etanol se proizvodi fermentacijom usjeva poput kukuruza i šećerne trske, dok se biodizel dobiva iz biljnih ulja, poput palminog, sojinog ili recikliranog ulja za kuhanje. Njegova glavna karakteristika je da bi, teoretski, trebao imati manji utjecaj na emisiju CO2, budući da u životnom ciklusu biogoriva biljke apsorbiraju CO2 tijekom svog rasta, stvarajući teoretski neutralnu ravnotežu u pogledu emisija.
Koje su brige o njegovom stvarnom utjecaju?
Međutim, nekoliko nedavnih studija osporilo je ovu pretpostavku. Prema radu od John DeCicco, dobrobiti biogoriva za okoliš znatno su smanjene kada se uzmu u obzir emisije koje proizlaze iz njihove proizvodnje i konačne uporabe.
'Ovo je prva studija koja pažljivo ispituje ugljik koji se emitira na tlu gdje se uzgajaju biogoriva, umjesto da se stvaraju pretpostavke o tome. "Kada pogledamo što se zapravo događa na tlu, vidimo da nema dovoljno ugljika koji se uklanja iz atmosfere da nadoknadi ono što izlazi iz ispušne cijevi", rekao je DeCicco.
Umjesto da bude potpuno ugljično neutralan, pokazalo se da se tijekom izgaranja biogoriva emitira više stakleničkih plinova nego što ih biljke mogu uhvatiti tijekom svog rasta. Osim toga, drugi čimbenici kao što su krčenje šuma, korištenje gnojiva i energija za preradu biogoriva igraju važnu ulogu u njegovom ukupnom utjecaju na okoliš.
Proizvodnja i proizvodnja biogoriva
Postoji više vrsta biogoriva koja su grupirana u nekoliko kategorija. The prva generacija biogoriva su oni dobiveni od jestivih usjeva, kao što su kukuruz ili šećerna trska, dok biogoriva druge generacije Koriste nejestive sirovine, poput agroindustrijskog otpada ili neprehrambene biomase.
- Biogoriva prve generacije, kao što su bioalkoholi (etanol i metanol) i biodizel, glavne su zamjene za fosilna goriva.
- Međutim, njegova je uporaba izazvala kontroverze oko njegove održivosti, dijelom zbog povećanja cijena poljoprivrednih proizvoda i krčenja šuma uzrokovanih usjevima kao što je palma za proizvodnju biodizela.
Na globalnoj razini, biodizel i druga biogoriva također imaju negativan utjecaj na krčenje šuma. Izvješće o Promet i okoliš je otkrio da biogoriva dobivena od palminog ulja i soje mogu biti do 80% više zagađujuća od tradicionalnog dizela kada se uzmu u obzir emisije uzrokovane krčenjem šuma.
Problem krčenja šuma i promjene korištenja zemljišta
Jedan od velikih problema s biogorivima je da je za njihovu proizvodnju potrebna velika količina poljoprivrednog zemljišta. To je dovelo do fenomena poznatog kao neizravna promjena korištenja zemljišta, koji se sastoji od širenja poljoprivrednog zemljišta u područjima koja su prije bila šuma ili džungle. Ova pretvorba ima visoku cijenu za okoliš, budući da se oslobađaju velike količine CO2 pohranjene u očišćenoj vegetaciji i tlu.
U Brazilu je, primjerice, dokumentirano krčenje milijuna hektara amazonske prašume kako bi se napravilo mjesta za usjeve soje za proizvodnju biogoriva. Ovakve prakse ne samo da utječu na ravnotežu CO2, već također ugrožavaju biološku raznolikost i lokalne ekosustave.
Intenzivna proizvodnja biogoriva iz usjeva kao što je palma dovela je do masovnog krčenja šuma u zemljama poput Indonezije. Prema Ecologistas en Acción, rastuća potražnja za biogorivima mogla bi uzrokovati krčenje do 7 milijuna hektara šuma, ispuštajući 11 milijardi tona CO500 u atmosferu.
Druge alternative tradicionalnim biogorivima
Unatoč izazovima, nove inovacije nastoje optimizirati korištenje održivih biogoriva iz druga generacija ili čak od treća generacija, koji koriste industrijski otpad ili alge, čime se minimalizira utjecaj na okoliš.
Primjeri uključuju hidrotretirano biljno ulje (HVO), koji se može dobiti iz otpadnih jestivih ulja i životinjskih masti, što je ekološki prihvatljivija opcija. Zapravo, u nekoliko europskih zemalja velike energetske tvrtke počinju proizvoditi HVO, nudeći manje zagađujuću alternativu tradicionalnom biodizelu.
S druge strane, postoje nova istraživanja koja istražuju upotrebu bakterije poput Streptomyces stvoriti učinkovitija i manje zagađujuća biogoriva upotrebom molekula kao što su «Jawsamycin«. Ova bi inovacija mogla revolucionirati način proizvodnje biogoriva u budućnosti.
Konačno, sintetička goriva kao što su e-goriva, koji kombiniraju zeleni vodik s uhvaćenim ugljičnim dioksidom, stvarajući zatvoreni ciklus ugljika koji bi značajno smanjio neto emisije stakleničkih plinova u prometnom sektoru.
Ukratko, biogoriva još moraju prijeći dug put da postanu istinski ekološko rješenje. Kako nove tehnologije napreduju i traže se održivije alternative, ključno je zadržati kritički pristup i razmotriti sve ekološke implikacije njihove proizvodnje i uporabe.