La Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) i Organización Mundial de la Salud (WHO) pokrenuli su veliku inicijativu za rješavanje izazova globalni prehrambeni sustav. Druga međunarodna konferencija o prehrani (ICN2), koja će se održati u Rimu, ima središnji fokus na tome kako reorganizirati globalno upravljanje oko tri najveća izazova XNUMX. stoljeća: pothranjenosti, zdravstvenih problema i utjecaja na okoliš.
Prvi izazov: globalna pothranjenost
Jedan od najalarmantnijih problema našeg vremena je pothranjenost. Prema posljednjim podacima, jedna trećina djece u zemljama u razvoju je pothranjena ili zaostaje u razvoju. Nadalje, oko 2 milijarde ljudi pate od nedostataka mikroelementi i više od 840 millones Pate od kronične gladi.
Pothranjenost ne utječe samo na fizički. Prema UNICEF-u, akutna i kronična pothranjenost utječe i na fizički i na kognitivni razvoj djece. 148 milijuna djece Djeca mlađa od pet godina pate od zastoja u rastu, što znači sporiji rast i manju visinu za njihovu dob. Osim toga, 45 milijuna djece Pate od teške akutne pothranjenosti, stanja koje zahtijeva hitno liječenje. Nadalje, više od 340 milijuna djece ove iste dobne skupine pate nedostatke mikronutrijenata, utječući na njihov imunološki sustav i razvoj mozga.
Drugi izazov: Zdravstveni problemi uzrokovani proizvodnjom i konzumacijom hrane
Drugi izazov povezan je sa zdravstvenim problemima koji proizlaze iz Industrijska proizvodnja i neadekvatna konzumacija hrane. Više od 1,500 milijuna ljudi u svijetu pate od prekomjerna tjelesna težina ili pretilo. To je uglavnom zbog prehrane bogate ultra-prerađenim proizvodima, mastima i šećerima, koji, unatoč unosu kalorija, nemaju esencijalne mikronutrijente. To dovodi do porasta bolesti neprenosivi poput dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.
Problem prekomjerne konzumacije i pothranjenosti nije samo problem fizičkog zdravlja, već i problema društvena neravnoteža. U mnogim je zajednicama pristup zdravoj hrani ograničen, što pojačava ovisnost o ultraprerađenoj i manje hranjivoj hrani. Ovaj trend ima negativne posljedice kako za razvijene tako i za zemlje u razvoju, gdje pothranjenost i pretilost postoje zajedno.
Treći izazov: Utjecaj okoliša na proizvodnju hrane
Proizvodnja hrane također ima razoran utjecaj na okoliš. Poljoprivreda i stočarstvo odgovorni su za velik dio emisije stakleničkih plinova, uz korištenje ti pesticidi y kemijska gnojiva, koji utječu na biološku raznolikost i zdravlje ljudi. Drugo kritično pitanje je bacanje hrane, koje čini više od trećine ukupne globalne proizvodnje i pridonosi klimatskoj krizi. Na primjer, prema Zakladi Ellen MacArthur, svake godine u svijetu se baci 1,300 milijarde tona hrane.
Sveobuhvatne politike i rješenja
Rješavanje tri glavna izazova zahtijeva provedbu integrirane politike temeljen na održivosti i pravednosti. U nastavku su neke od mjera koje su predložili stručnjaci i međunarodne organizacije:
- Uspostavite globalne standarde promicati proizvodnju hrane na pravedan, pravedan i održiv način.
- Smanjite poticaje za proizvodnju ultraprerađene hrane, što pridonosi rastućoj stopi pretilosti i pothranjenosti.
- Promovirajte lokalnu i održivu proizvodnju, minimizirajući upotrebu toksičnih inputa kao što su pesticidi i gnojiva.
- Smanjite bacanje hrane i poboljšati učinkovitost distribucijskih sustava.
Nadalje, bitno je da pristup zdravoj prehrani za cjelokupnu populaciju, usmjeren na svježe, prirodne i održive proizvode, ograničavajući konzumaciju crvenog mesa i industrijalizirane hrane.
Do 2030. godine, Ciljevi održivog razvoja (SDG) predlažu okončanje svih oblika pothranjenosti i jamčenje sigurnosti hrane cijeloj svjetskoj populaciji. Samo zajedničko i koordinirano djelovanje između vlada, organizacija i građana omogućit će suočavanje s ovim izazovima i jamčiti a futuro sostenible za sljedeće generacije.