Utjecaj odlaganja otpada: onečišćenje zraka, tla i vode

Kako obraditi smeće i dalje je neriješeno pitanje u mnogim gradovima diljem svijeta, osobito u najnaseljenijima zbog velika količina otpada koje stvaraju njegovi stanovnici. Nedostatak odgovarajućeg gospodarenja otpadom uzrokovao je odlaganje krutog otpada postati vrlo ozbiljan ekološki problem.

Vrste otpada

Smeće se razvrstava u tri velike skupine, od kojih svaka ima različite implikacije na okoliš:

• Organski: uključuje biološki otpad kao što su kore voća i povrća, ostaci hrane, papir i prirodne tkanine poput svile ili pamuka. Jesu li biorazgradivi otpad i prirodno se razgrađuju te se čak mogu reciklirati kao kompost ili gnojivo.
• Anorganski: sastoji se od minerala i sintetičkih proizvoda kao što su metal, staklo i plastika. Ovo su bionerazgradivi otpad, i iako se mnogi od njih (poput stakla ili metala) mogu reciklirati, njihova spora razgradnja čini ih dugotrajnim ekološkim problemom. Među najštetnije su elektronički otpad.
• Sanitarni: otpad koji uključuje medicinske proizvode, kao što su gaze, zavoji, higijenski ulošci i jednokratne pelene. Oni su posebno problematični zbog brzog nakupljanja na odlagalištima i niskog kapaciteta recikliranja.

organski otpad Oni se mogu reciklirati za proizvodnju biljnog gnojiva, dok se većina anorganskog otpada može reciklirati (iako ne bez poteškoća). sanitarni otpad Ipak, jedan je od onih koji najviše zabrinjavaju ekologe, jer obično uključuje materijale koji se smatraju najštetnijima.

Odgovarajućim javnim politikama i većom sviješću građana o potrebi pravilnog razvrstavanja i gospodarenja smećem, dio ekološkog problema mogao bi se riješiti. Međutim, to je još daleko od toga da postane stvarnost u mnogim regijama.

Liječenje otpad koji se može reciklirati stvara značajne koristi, poput smanjenja krutog otpada koji završava na odlagalištima ili proizvodnje komposta iz organskog otpada.

Odlaganje čvrstog otpada zagađuje zrak, tlo i vodu

Jedan od glavnih problema koji stvaraju sve vrste otpada je njegov prijenos na odlagališta, gdje neselektivne mješavine organskog, anorganskog i sanitarnog otpada uzrokuju ozbiljne posljedice na zrak, tlo i vodu. Na odlagalištima se smeće razgrađuje, stvarajući zagađujući plinovi, dok plastični i drugi anorganski otpad mogu ostati stotinama godina bez raspadanja.

Neselektivno odlaganje smeća uzrokuje zagađenje tri ključna područja za okoliš:

• Zrak: Razgradnjom otpada nastaju otrovni plinovi koji zagađuju zrak, utječući na kvalitetu života u područjima u blizini odlagališta.
• Suelo: Otpad, posebice plastika i anorganski elementi, izravno utječu na plodnost tla, smanjujući njegovu sposobnost da podržava život biljaka.
• Voda: Kiše mogu povući zagađujuće tvari iz otpada u obližnje vodene površine, utječući i na podzemne i na površinske izvore, osim što mijenjaju ravnotežu vodenih ekosustava.

Prisutnost plastičnog otpada u oceanima i rijekama posebno je vidljiv problem, koji stvara goleme otoke plutajuće plastike u vodi poput poznatog "plastičnog otoka" u Pacifiku koji se prostire na 1.4 milijuna četvornih kilometara.

Zagađenje zraka od odlaganja otpada

Među plinovima koji se oslobađaju u atmosferu tijekom razgradnje organskog otpada najvažniji su Metan (CH4), Dušikov oksid (N2O) i Ugljični dioksid (CO2). Ovi plinovi su izuzetno štetni za okoliš. CO2, na primjer, ima sposobnost da ostane u atmosferi više od 500 godina, značajno pridonoseći Ocijenite climático.

Metan je jedan od glavnih doprinositelja efektu staklenika, a također ima mnogo veći utjecaj od CO2 u kratkom roku. Ovi plinovi zadržavaju toplinu u atmosferi, pojačavajući globalno zagrijavanje i mijenjajući vremenske prilike. Prema znanstvenim procjenama, ako se proizvodnja stakleničkih plinova drastično ne smanji, globalne temperature mogle bi porasti između 1,5ºC i 5,5ºC u narednim desetljećima.

Osim učinaka stakleničkih plinova, ispuštanje otpada također stvara lebdeće čestice koje utječu na kvalitetu zraka u okolnim područjima. To može imati vrlo ozbiljne posljedice na ljudsko zdravlje, uzrokujući porast respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, posebice kod stanovništva u blizini aktivnih ili ilegalnih odlagališta.

Onečišćenje vode zbog lošeg gospodarenja otpadom

Voda je jedan od resursa koji je najviše pogođen neadekvatnim gospodarenjem otpadom. Onečišćenje vode nastaje ne samo izravnim odlaganjem otpada u rijeke i mora, već i filtriranjem otrovnih tvari s odlagališta kroz tlo. Te tvari uključuju teške metale, procjedne vode i druge spojeve koji značajno mijenjaju kvalitetu vode.

Jedan od glavnih uzroka onečišćenja vode je nakupljanje organskog i anorganskog otpada koji se razgrađuje, oslobađajući iscjedne vode koji prodiru u podzemlje. Ove procjedne vode prenose toksine i druge štetne elemente u podzemne slojeve vode, zagađujući vodonosnike koji su često izvori pitke vode za mnoge gradove. Ako zagađena voda iscuri u veće vodene površine, kao što su rijeke ili jezera, utjecaj može biti razoran i za vodene ekosustave i za ljudske zajednice koje ovise o toj vodi za piće, navodnjavanje ili ribolov.

Kemijske tvari dobivene iz plastike, gnojiva i drugih industrijskih, pa čak i poljoprivrednih zagađivača, poput amonijaka i metana, također utječu na biološke procese u vodi, uzrokujući smrt vodenih vrsta i mijenjajući prirodne prehrambene lance.

Oštećenje biološke raznolikosti još je jedan od glavnih učinaka ovog onečišćenja. Brojne životinjske i biljne vrste mogu biti ozbiljno pogođene, izlažući se opasnosti od izumiranja u mnogim slučajevima.

Iz tog je razloga ključno uspostaviti učinkovite mehanizme za smanjenje količine otpada koji dospijeva u naše izvore vode i jamčiti njegovo ispravno upravljanje kako bi se izbjegla šteta za naše vodene ekosustave, a time i za dobrobit ljudi.

Ispravno postupanje s otpadnim vodama, zajedno s održivim praksama upravljanja odlagalištima, moglo bi znatno smanjiti ove probleme. Međutim, najučinkovitije rješenje ostaje sprječavanje onečišćenja smanjenjem otpada i provedbom strategija recikliranja i ponovne uporabe.

Problem otpada je globalan a njegov utjecaj nije ograničen na onečišćenje zraka, vode ili tla. Posljedice uključuju gubitak bioraznolikosti, klimatske promjene i degradaciju prirodnih krajolika. Iako su se recikliranje i kompostiranje poboljšali, jedino održivo dugoročno rješenje leži u smanjenju stvaranja otpada.