Malo po malo mnoge zemlje povećavaju svoje izvore obnovljive energije i pokrivaju veći postotak svjetske energije koju zahtijevaju svi građani. Na taj se način neobnovljiva energija može zamijeniti energijom koja dolazi izravno iz prirode, poput sunca, vjetra, geotermalne ili hidroelektrane, a sve su one ključne za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima.
Održivi porast usvajanja ovih izvora rezultirao je postotkom obnovljive energije u globalnoj energetskoj potražnji koji je dosegnuo 2023% do 30., što je važna prekretnica koja odražava globalne napore u energetskoj tranziciji. Međutim, ima još puno posla, budući da je cilj trostruki kapacitet obnovljive energije do 2030 ostaje na čekanju, prema podacima iz nedavnog izvješća Međunarodne agencije za energiju.
Izazovi energetske tranzicije
Ritam proizvodnja obnovljive energije Nije isto u svim zemljama, što je izazov za pravednu tranziciju. Dok zemlje poput Kine i Sjedinjenih Država vode u usvajanju, druge regije poput Afrike tek počinju povećavati svoje kapacitete, pridonoseći samo 4,6% globalnom rastu obnovljive energije. Nasuprot tome, Azija, predvođena Kinom, doprinosi sa 69% globalnih obnovljivih kapaciteta dodanih 2023. Ova neravnoteža naglašava hitnost ulaganja u energetsku infrastrukturu za zemlje u razvoju.
Osim toga, tehnološke razlike između regija također igraju ulogu. Solarna energija postala je dominantna tehnologija, čineći 73% rasta obnovljive energije u prošloj godini. U međuvremenu, zemlje s manje resursa ovise o hidroenergiji, čiji je rast ograničen sušama i klimatskim promjenama.
Rastuća globalna potražnja stavlja obnovljivu energiju na kušnju
Druga važna varijabla koju treba uzeti u obzir je stalni porast globalne potražnje za energijom, koja će porasti za oko 4% u 2024. i 2025., prema Međunarodnoj agenciji za energiju. Ovo povećanje uglavnom je posljedica globalnog gospodarskog rasta, toplinskih valova i masovnog usvajanja tehnologija poput električnih vozila.
Ova rastuća potražnja dodatno potiče širenje čistih izvora. Očekuje se da će do 2025 obnovljivi izvori energije pokrivaju 35% globalne potražnje za električnom energijom. Zapravo, po prvi put u povijesti, električna energija proizvedena iz ovih izvora premašit će onu iz ugljena, konsolidirajući promjenu paradigme u energetskom sektoru.
Međutim, ovaj napredak nije bez komplikacija. U zemljama kao što su Kina i Meksiko, suše su utjecale na proizvodnju hidroelektrične energije, što je dovelo do povećanja upotrebe fosilnih goriva. To je pak uzrokovalo blagi porast energetskih emisija u 2023. godini, što pokazuje da energetska tranzicija mora biti uravnotežena i otporna u suočavanju s klimatskim pojavama.
Sunčeva energija i energija vjetra: prevladava rast obnovljivih izvora energije
Što se tiče obnovljivih izvora energije poput sunca i vjetra, oboje su odigrali veliku ulogu u globalnoj energetskoj tranziciji. Samo u 2023. solarna fotonaponska energija bila je odgovorna za 24% rasta globalne proizvodnje električne energije, dok je vjetar predstavljao 17%. To znači da su obje tehnologije proizvele oko 12% globalne električne energije.
Osobito porast solarne energije nije samo zbog njezine konkurentne cijene, već i zbog sposobnosti skaliranja koju nude fotonaponske instalacije. Zemlje poput Kine, Indije i Sjedinjenih Država etablirali su se kao predvodnici u postavljanju novih postrojenja. Očekuje se da će do 2030. solarna energija činiti do 80% dodanih obnovljivih kapaciteta, dok će vjetar također sustići stope širenja koje će se udvostručiti u usporedbi s prethodnim godinama.
U Europi su solarna energija i energija vjetra također odigrale temeljnu ulogu u zamjeni ovisnosti o fosilnim izvorima, osobito nakon energetske krize uzrokovane ruskom invazijom na Ukrajinu. Zemlje poput Španjolske, Nizozemske i Njemačke vode u regiji u usvajanju ovih tehnologija, što pojačava njihovu predanost ciljevima Pariškog sporazuma.
Dugoročne perspektive i novi izazovi
Do 2050. globalna potražnja za električnom energijom udvostručit će se zbog elektrifikacije prometa, industrije i globalnog gospodarskog razvoja. U tom procesu, procjenjuje se da će 90% električne energije dolaziti iz nefosilnih izvora, konsolidirajući obnovljivu energiju kao temeljni stup globalnog energetskog sustava.
Međutim, postizanje te faze zahtijeva prevladavanje značajnih tehničkih i ekonomskih izazova. Povećanje fleksibilnosti električnih mreža za apsorbiranje varijabilne proizvodnje solarne energije i energije vjetra bit će ključno. Također će biti potrebno izgraditi novu infrastrukturu za pohranu viška energije i poboljšati sposobnost odgovora na fluktuirajuću potražnju za električnom energijom.
Razvoj tehnologija za pohranu energije, kao što su dugotrajne baterije, i integracija sustava umjetne inteligencije u upravljanje mrežom bit će ključni čimbenici ove transformacije. Na razini vlada očekuje se povećanje međunarodne suradnje i nastojanja da se smanje financijski troškovi za zemlje u razvoju, čija gospodarstva još uvijek uvelike ovise o nuklearnoj energiji i fosilnim gorivima.
U nadolazećim godinama solarna fotonaponska energija i vjetar služit će kao kritični alati za ublažavanje učinaka klimatskih promjena, a njihovo će se usvajanje dodatno ubrzati ako vlade promiču politike podrške i propise koji olakšavaju njihovu sigurnu i učinkovitu integraciju u nacionalne izvore energije.
Prijelaz na obnovljivu energiju je u tijeku. Kako se sve više zemalja usklađuje s međunarodnim obvezama smanjenja emisija, svijet će se kretati prema energetskom sustavu manje ovisnom o fosilnim gorivima i prilagođenijem potrebama ekološke i održive budućnosti.