Od praktički nepostojanja fotonaponskih instalacija početkom ovog desetljeća do predviđanja koja osiguravaju instaliranje više od 40 GW nakon završetka. To je panorama koja se pojavljuje pred očima pažljivog promatrača ovog golemog geografskog prostora, koji pokriva cijeli teritorij južno od Rio Grandea - jedne od graničnih granica između Sjedinjenih Država i Meksika - i južnog Čilea. Meksiko, Brazil i Čile vode ovu 'zelenu modu', ali očekuje se da će se uskoro pridružiti Argentina i Kolumbija.
Izvješće GTM Researcha, pod nazivom 'Manual of Photovoltaics in Latin America', tvrdi da se, osim dostizanja spomenutog kapaciteta, ove godine očekuje da će regija povećati svoje sudjelovanje u globalnoj potražnji za fotonaponska energija za više od 6,2%, što je brojka znatno veća od one zabilježene prošle godine, kada je iznosila 2,4%.
Navedeno je nekoliko točaka koje opravdavaju osnovu za ovaj veliki fotonaponski bum u regiji: pad cijena solarne energije na latinoameričkim aukcijama; rano pokretanje nekoliko postrojenja u izgradnji u Čileu, Meksiku i Brazilu; da će oko polovice latinoameričkih fotonapona biti instalirano ove godine u Meksiku i da će Latinska Amerika doseći 10% globalne potražnje za solarnom energijom 2020. godine.
Pad cijena fotonaponskih sustava
Distribuirana proizvodnja stječe sve više i više tržišnog udjela Latinoamerički fotonaponski, s fokusom na Meksiko i Brazil, zemlje u kojima su na snazi neto mjerenje i drugi poticaji. Međutim, od velikih objekata tržište se pokreće zbog a brzi trend pada cijena.
Posebno je relevantan slučaj Čilea. U kolovozu 2016. održana je energetska dražba koja bi mogla označiti prekretnicu u cijeloj regiji. Na toj aukciji Čile je dosegao novu minimalnu cijenu u cijelom svijetu od 29 dolara po megavat satu (US$ MWh). Ovaj rekord vodio je a smanjenje proizvodnje hidroelektrične energije zbog suša, što je podiglo prosječnu cijenu proizvodnje električne energije u centralnoj mreži. Ta je činjenica motivirala druge programere da projektuju buduće projekte s boljim profitnim maržama.
U Meksiku je postignuta slična prekretnica kada je dosegnuta razina cijene od 33 USD MWh, pokazujući da se solarna energija može ravnopravno natjecati s drugim obnovljivim energijama, poput vjetra. Druge zemlje poput El Salvadora također su vidjele konkurentne cijene, a čak je i solarna energija počela nadmašivati vjetar. Osim toga, Argentina je poboljšala svoju solarnu prisutnost zahvaljujući natječajima programa RenovAR, koji je dodijelio prosječne ugovore od 60 US$ MWh.
Međutim, dok je pad cijena pozitivan za potrošače, on također predstavlja financijski izazov za programere projekata, koji se bore za ostvarivanje profita uz niske stope povrata. Međutim, izgledi ostaju optimistični jer porezne reforme u nekoliko zemalja i potpora razvojnih banaka pomažu ublažiti te prepreke.
Zemlje prednjače
Razvoj fotonaponskih projekata u nekoliko je zemalja Latinske Amerike u različitim fazama, od ugovaranja do faze prije puštanja u pogon. Čile je trenutno vodeća zemlja u instaliranoj fotonaponskoj energiji u Latinskoj Americi. Prema izvješću GTM Researcha, Čile ima 1.807 MW u pogonu, 3.250 MW u izgradnji i 2.680 MW ugovoreno. Međutim, Čileanska udruga za obnovljivu energiju (ACERA) izvještava o nešto nižim brojkama, s 1.673 MW u pogonu i 1.219 MW u izgradnji.
Meksiko, sa svoje strane, ima jedan od najvećih ugovorenih kapaciteta u regiji, s 4 GW solarne energije planiranih za 2018.-2019., i ciljem od 35% udjela obnovljivih energija u svojoj energetskoj mješavini do 2024. Zamah je favoriziraju nove aukcije ugovora, integracija distribuirane solarne tehnologije putem novi propisi o naplati i neto mjerenju, te rastuća ulaganja u stambeni sektor.
Brazil, još jedan ključni igrač u regiji, imao je održivi rast unatoč političkoj i gospodarskoj nestabilnosti. Dodao je 267 MW fotonaponske energije u 2016. i očekuje se da će povećati svoj radni kapacitet u narednim godinama, iako bi ekonomske poteškoće mogle usporiti njegov napredak. U konačnici, Brazil ostaje jedno od najatraktivnijih tržišta zbog lokalne financijske potpore i politike razvoja solarne energije.
Scenarij 2020. i očekivanih 10% globalne potražnje
Gledajući unaprijed, izvješće GTM Research predviđa da će Latinska Amerika dosegnuti kumulativne instalacije od 41 GW PV između 2016. i 2021. Godišnje instalacije su na putu da se udvostruče tijekom tog istog razdoblja. Uz ovaj eksponencijalni rast, očekuje se da će regija pokrivati 10% globalne potražnje za fotonaponskom energijom do 2020. godine.
Međutim, ključno je imati na umu da postoje čimbenici koji bi mogli utjecati na ove prognoze. Jedan od glavnih izazova bit će financiranje projekata s niskim stopama povrata, posebno u nesigurnim gospodarskim kontekstima kao što su Brazil i Meksiko. Nadalje, deprecijacija valuta ovih dviju zemalja mogla bi zakomplicirati situaciju.
Procvat u Meksiku: postignuća i izazovi
U Meksiku, prijelaz na obnovljive izvore energije, a posebno fotonaponsku energiju, i dalje napreduje dobrim tempom. Unatoč tome što je povijesno zemlja uvelike ovisna o nafti, nedavne energetske reforme otvorile su nove mogućnosti za rast solarne energije.
Dražbe održane 2016. rezultirale su ogromnim porastom fotonaponske energije, s više od 4,2 GW kapaciteta dodijeljenih po niskim cijenama, sličnim onima u Čileu. Za zemlju ova činjenica potvrđuje da solarna energija može biti konkurentna opcija u usporedbi s drugim obnovljivim energijama i tehnologijama kao što je prirodni plin.
Dodatno, Meksiko nastavlja razvijati svoj sektor distribuirane proizvodnje, dopuštajući korisnicima, kako stambenim tako i poslovnim, da generiraju vlastitu solarnu energiju i prenose višak u mrežu. Novi propisi o neto mjerenju pogoduju ovom prijelazu. Međutim, i dalje postoje izazovi, poput fluktuirajućih cijena nafte i usporavanja nekih ulaganja zbog političke neizvjesnosti.
Tijekom desetljeća, Latinska Amerika se pokazala kao pravi 'boom' za fotonaponsku energiju. Unatoč financijskim i gospodarskim izazovima, prognoze pokazuju da će regija zadržati svoje mjesto kao jedan od glavnih proizvođača solarne energije u svijetu.