Island kopa najdublji geotermalni bunar na planeti u srcu vulkana. Ovaj projekt nastoji iskoristiti obnovljivu energiju koja se nalazi u a dubina od 5 kilometara. Bušenje se izvodi u poluotok Reykjanes, gdje je vulkan neaktivan 700 godina epicentar ovog iskorištavanja.
Projekt IDDP: tehnološke inovacije
El Islandski projekt dubokog bušenja (IDDP), u suradnji sa Statoilom, traži inovativan pristup povećanju učinkovitosti geotermalne energije. Posebnost ovog bunara leži u kombinaciji ekstremni pritisak y visoke temperature. Oni koji su zaduženi za projekt nadaju se da će, nakon dostizanja 500 stupnjeva Celzijusa, ono što nazivaju "superkritični dim«, mješavina pare i vode koja bi povećala kapacitet generirane energije.
Prema Ásgeiru Margeirssonu, izvršnom direktoru HS Orka, cilj je iskoristiti ovu pojavu za stvaranje do 50 MW električne energije po bušotini, čime se proizvodnja deset puta povećava u usporedbi s drugim konvencionalnim geotermalnim bušotinama dubokim 2,5 kilometara, koje mogu generirati oko 5 MW.
Izazov bušenja u vulkanskom okruženju
Jedan od najvažnijih izazova ovog projekta je bušenje u vrlo nestabilnom vulkanskom okruženju. Prethodni pokušaj prije šest godina pogodio je magmu 2,1 kilometar daleko, što je rezultiralo uništenjem bušilice. Ovi ekstremni uvjeti čine bušenje u blizini magme iznimno složenim i opasnim.
To je u izjavama za novinare istaknuo Ásgeir Margeirsson nema garancije za uspjeh zbog nepredvidive prirode podzemlja na tim dubinama. Unatoč rizicima, uključeni znanstvenici vjeruju da je moguće odgovoriti na izazove.
Energija i utjecaj na okoliš
Island je već neosporni lider u korištenju geotermalne energije. Otprilike 26% električne energije zemlje dolazi iz ovih izvora. U 2013. instalirana snaga dosegla je 665 MW, proizvevši ukupno 5.245 GWh električne energije. Međutim, znanstvenici se nadaju da nove bušotine neće samo optimizirati ovu izvedbu, već smanjiti potrebu za eksploatacijom mnogo više bušotina, čime se minimalizira utjecaj na okoliš.
Geotermalna eksploatacija, unatoč tome što se smatra obnovljivom alternativom, nije izuzeta od kritika. Na primjer, Greenpeace je upozorio na emisije CO2 i sumpora koje proizvode neke bušotine. Međutim, stručnjaci na Islandu uvjeravaju da su te emisije minimalne u usporedbi s fosilnim izvorima i da tehnologije za tretiranje ovih plinova brzo napreduju.
Međunarodna suradnja i budućnost geotermalne energije
Island nije sam u potrazi za superkritičnom geotermalnom energijom. Zemlje poput Kenia, Japan e Indonezija Oni ulažu u ovu tehnologiju kako bi iskoristili neiscrpnu toplinu Zemlje. U slučaju Islanda, očekuje se da eksploatacija polja Reykjanes može doprinijeti opskrbi električnom energijom ne samo njegove populacije od 370.000 stanovnika, već i izvozu u zemlje kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo, s kojim bi se mogao spojiti podvodnim kabelom.
Zapravo, prema inženjeru Albertu Albertssonu, između 30 i 35 konvencionalnih bušotina bilo bi potrebno za opskrbu grada poput Reykjavíka, dok bilo bi dovoljno samo tri do pet superkritičnih bušotina za pokrivanje tih energetskih potreba.
Potencijal superkritičnih bušotina
Jedna od najčudesnijih značajki ovog projekta je korištenje superkritična para. Ovo stanje materije, koje nije ni tekućina ni plin, nastaje kada voda i magma dosegnu kritičnu točku unutar Zemljine kore. Ova para može prevesti do deset puta više energije od konvencionalne geotermalne pare, koja bi mogla revolucionirati proizvodnju geotermalne energije diljem svijeta.
La sudara magme s vodom mora, zbog visokog tlaka i temperatura, stvara ovu superkritičnu paru, čiji je kapacitet stvaranja energije gotovo neograničen. Ako IDDP projekt uspije pokazati da se ova para može koristiti održivo, Island bi mogao postati avangarda nove ere u korištenju čiste energije.
Što je sljedeće za islandski geotermalni projekt?
Tijekom sljedećih sedam godina, IDDP planovi uključuju izbušiti i ispitati nekoliko bušotina u superkritičnim područjima. Cilj nije samo povećati proizvodnju energije, već i smanjiti ovisnost o fosilna goriva. Dugoročno, industrija se nada da će ova tehnologija omogućiti bušenje manjeg broja bušotina, ali s većim kapacitetom, tako da utjecaj na okoliš je minimalan.
Ovakav razvoj događaja neće biti ključan samo za Island, već i za međunarodnu zajednicu. Prema stručnjacima, ova bi se tehnologija mogla replicirati u drugim zemljama sa sličnim geotermalnim karakteristikama, postajući ključnim dijelom u okviru Pariški sporazum za smanjenje emisije stakleničkih plinova.
Island je više puta pokazao da može biti jedinstveni prirodni laboratorij kako za geotermalna istraživanja tako i za razvoj novih tehnologija. Ovaj projekt obećava ne samo da će održivo iskoristiti nacionalne vulkanske resurse, već i unaprijediti znanstveno istraživanje jednog od najhitnijih pitanja našeg vremena: prijelaza na obnovljive energije.