Nakon dugog čekanja, gotovo 20 godina od začeća projekta, iranske vlasti konačno su otvorile tvornicu Mokran solarna energija, u istočnoj pokrajini Kerman. Ovaj kompleks je najveći u zemlji i ima proizvodni kapacitet od 20 megavata, što za Iran predstavlja značajan korak ka razvoju obnovljivih izvora energije. Prema iranskom ministru energetike, Hamidu Chitchianu, primljene su ponude za 3.600 milijuna stranih ulaganja namijenjenih isključivo sektoru obnovljivih izvora energije.
Trenutno, Iran ima najveći proizvodni kapacitet obnovljive energije na Bliskom istoku, pokrivajući solarnu energiju, energiju vjetra, geotermalnu i hidroelektričnu energiju. S više od 300 sunčanih dana godišnje, povoljnim vjetrovima za energiju vjetra i raznim hidroelektranama, Iran čak ima kapacitet za izvoz električne energije u susjedne zemlje.
Solarna energija u Iranu
Jedan od glavnih resursa Irana je njegovo bogato sunčevo zračenje, s prosjekom od 2.800 sunčanih sati godišnje. Iran se smatra rajem za proizvodnju solarne energije, s ogromnim pustinjskim područjima idealnim za postavljanje solarnih elektrana. Vlada je ponudila porezne olakšice i subvencije kako bi privukla strana ulaganja i ubrzala razvoj ovog sektora, koji je izazvao veliki interes međunarodnih kompanija.
U bliskoj budućnosti Iran planira izgraditi solarnu elektranu od 100 megavata, koja će biti najveći na Bliskom istoku i omogućit će zemlji da dodatno iskoristi svoj golemi solarni potencijal. Nadalje, Iran planira povećati proizvodni kapacitet solarnih panela na 1.8 GW u kratkom vremenu, čime će ukupni kapacitet dostići 2.3 GW godišnje.
Energija vjetra u Iranu
Energija vjetra još je jedno od velikih obećanja sektora obnovljive energije u Iranu. Posljednjih je godina zemlja povećala svoje kapacitete za proizvodnju električne energije iz vjetra, počevši od 45 megavata 2006 na više od 130 megavata u 2009. Ovaj rast je uvelike potaknut izgradnjom vjetroelektrana u regijama kao što su Manjil i Binaloud.
U ožujku 2023. u Takestanu je svečano otvorena nova vjetroelektrana, instalirane snage 55 megavata i cijene od 92 milijuna dolara. Ovaj projekt razvila je grupa tvrtki MAPNA, koja je predana daljnjem povećanju kapaciteta vjetra u zemlji. Iran planira postići instalirani kapacitet vjetra od 30.000 megavata.
Iran je također jedini proizvođač vjetroturbina na Bliskom istoku, što mu daje istaknutu ulogu u regiji.
Hidroenergija u Iranu
Hidroenergija ostaje jedan od stupova iranske energetske mješavine i predstavlja više od 14% kapaciteta proizvodnje električne energije u zemlji. Iran ima nekoliko hidroelektrana, ističući Siah Bishe, koja je prva pumpna hidroelektrana na Bliskom istoku.
Ova vrsta tehnologije omogućuje skladištenje energije u vrijeme niske potražnje, pumpanje vode u rezervoare koji se nalaze na većim nadmorskim visinama, a zatim ispuštanje vode i proizvodnju električne energije kada je potražnja za energijom velika. Dvije brane Siah Bishe, smještene na rijeci Chalus, imaju zajednički kapacitet od oko 3,5 milijuna kubičnih metara vode i mogu proizvesti dovoljno električne energije da zadovolje potražnju u regiji.
Tvornica Siah Bishe u potpunosti je financirana iranskim kapitalom, a 90% korištene tehnologije razvijeno je lokalno, što je veliko postignuće za zemlju u kontekstu međunarodnih sankcija.
U nadolazećim godinama iranske vlasti rade na povećanju kapaciteta za proizvodnju obnovljive energije, s posebnim fokusom na solarnu energiju i energiju vjetra. Stručnjaci procjenjuju da Iran ima potencijal pokriti 16% svoje potražnje za energijom iz obnovljivih izvora do 2030. godine, što bi predstavljalo jednu od najambicioznijih energetskih tranzicija u regiji.
Iran je pokazao svoju sposobnost samostalnog razvoja i provedbe projekata obnovljivih izvora energije, unatoč međunarodnim ograničenjima, pozicionirajući zemlju kao mjerilo u energetskom području Bliskog istoka.
Budućnost obnovljive energije u Iranu Obećava zahvaljujući svom bogatom prirodnom bogatstvu i rastućim ulaganjima u sektor. Očekuje se da, kako zemlja napreduje u usvajanju ovih tehnologija, može smanjiti svoju ovisnost o fosilnim gorivima i diverzificirati svoje gospodarstvo kako bi odgovorila na ekološke i energetske izazove 21. stoljeća.