Prije nekoliko dana Vijeće Europske unije ratificiralo je svoj cilj da se postigne barem jedan 27% obnovljive energije u finalnoj potrošnji 2030. godine. Ovaj prijedlog Vijeća u suprotnosti je s ciljem Europskog parlamenta, koji brani postotak od 35%, pa čak i s najambicioznijim ciljevima same Europske komisije.
Odluka Vijeća bila je iznenađujuća, jer je došla samo tjedan dana nakon što su europski čelnici poput npr Mariano Rajoy, bivši španjolski predsjednik, odnosno francuski predsjednik, Emmanuel crtom iznad, branio je u Parizu potrebu povećanja prisutnosti čistih energija, tijekom One Planet Summit.
Mehanizmi za osiguranje usklađenosti s ovim ciljem bit će uokvireni unutar upravljanja Energetska unija, program koji nastoji koordinirati napore država članica. Svrha je jamčiti zajedničke politike koje omogućuju postizanje najmanje tih 27%, kroz mehanizmi kontrole i koordinacije.
Španjolska je pokazala pozitivnu ocjenu predložene uredbe, koja pojednostavljuje upravni postupci za ugradnju obnovljivih izvora energije, utvrđuje nove obveze u vezi s njihovim prodorom u prometni sektor i predstavlja objektivne kriterije za procjenu napretka država članica na tom planu. Te su mjere, prema španjolskoj vladi, ključne za ubrzanje energetske tranzicije.
El Ministarstvo energetike Španjolski dijeli viziju Vijeća, ističući da ne bi trebalo biti diskriminacije ili unakrsnih subvencija među potrošačima, te da svi moraju pravedno doprinositi troškovima elektroenergetskog sustava, bez obzira na to jesu li sami potrošači ili ne.
Ključna odluka je da do 2030. godine države moraju razmisliti o tome Nacionalni energetski i klimatski planovi kako će surađivati s drugim europskim državama kako bi ispunili cilj od 15% međusobnog povezivanja. Ovaj cilj nastoji poboljšati integraciju obnovljivih izvora energije između susjednih zemalja, dajući prednost suradnji i zajedničkoj infrastrukturi.
Svake dvije godine provodit će se pregled napretka zemalja u odnosu na ovaj cilj međusobnog povezivanja. Ako se utvrde kašnjenja, Komisija će biti ovlaštena intervenirati i surađivati s državama članicama kako bi se pronašla rješenja koja ubrzavaju proces.
Važnost postizanja minimuma 15% u interkonekciji To je ključno za zemlje poput Španjolske, koje uvelike ovise o međusobnom povezivanju radi bolje integracije obnovljivih izvora energije. Zapravo, ovo je jedan od aspekata koje najviše zahtijeva španjolska vlada, s obzirom na njenu stratešku ulogu u ispunjavanju svojih obveza.
Obnovljivi ciljevi i Pariški sporazum
Postavljanje ciljeva za korištenje obnovljive energije u Europskoj uniji čini bitan dio obveza stečenih u Pariški sporazum protiv klimatskih promjena. Glavni cilj ovog pakta je ograničiti povećanje globalne temperature na 2º C u odnosu na predindustrijske razine. Kako bi to postigla, EU se obvezala smanjiti najmanje 40% svojih emisija stakleničkih plinova do 2030. godine, uzimajući razine iz 1990. godine kao referencu.
Proširenje subvencija termoelektranama još je jedna točka rasprave unutar europskih energetskih politika. Ovim se subvencijama nastoji nadoknaditi vlasnicima tih postrojenja za rezervu tijekom vremena kada obnovljivi izvori, poput sunca ili vjetra, nisu dostupni. Međutim, ovu mjeru kritiziralo je nekoliko društvenih i ekoloških organizacija, koje smatraju da je subvencioniranje fosilnih izvora energije u suprotnosti s ciljevima Pariškog sporazuma.
El Europski povjerenik Arias Cañete predložio da se od 2020. termoelektrane koje emitiraju više od 550 grama CO2 po kilovat/satu proizvedene električne energije ne primaju ove subvencije. Unatoč tome, države članice pristale su na postupno smanjenje tih plaćanja počevši od 2025. kako bi ih ukinuli prije 2030.
Francuska, Danska, Portugal i druge zemlje podržale su drastično smanjenje upotrebe ugljena, dok su druge, poput Poljske i Mađarske, bile nevoljnije zbog velike ovisnosti o ovom resursu. To odražava razlike unutar EU u brzini i pristupu postizanju potpuno čiste energije.
Biogoriva i njihova uloga u energetskoj održivosti
Što se tiče biogoriva, Ministri energetike EU-a predložili su da do 2030. najmanje 14% goriva korištenog u prometu dolazi od biogoriva. Ovaj se cilj smatra ključnom podrškom za ovaj sektor, ali također izaziva kontroverze. Strahuje se da će povećanje biogoriva prve generacije, poput onih dobivenih od palminog ulja ili soje, konkurirati usjevima namijenjenim za hranu, što bi moglo stvoriti probleme s opskrbom hranom. Kako bi se tome suprotstavila, Komisija je predložila ograničavanje svoje kvote na 3,8%.
Međutim, nekoliko ekoloških organizacija kao što su Greenpeace i SEO/BirdLife izrazile su zabrinutost zbog pritiska na biogoriva. Tvrde da bi ova mjera mogla usporiti napredak drugih tehnologija kao što je električni automobil, koji bi dugoročno mogao ponuditi učinkovitije i čišće rješenje za prijevoz.
Kontinuirana rasprava o ulozi biogoriva ključna je za energetsku budućnost EU-a. Unatoč tome što je čišći izvor od fosilnih goriva, njegova proizvodnja ostaje pod lupom zbog kolateralnih učinaka na promjenu korištenja zemljišta i konkurencije s prehrambenim usjevima.
Upravo iz tog razloga je zeleni vodik počeo dobivati na važnosti kao održiva alternativa biogorivima. Iako je još u ranoj fazi razvoja i implementacije, ovaj element obećava da će ponuditi dugoročno rješenje, posebno za sektore u kojima je elektrifikacija teška. Očekuje se da napredak u proizvodnji i skladištenju vodika može značajno doprinijeti ispunjavanju energetskih ciljeva EU-a.
