Životinjski proteini Igraju ključnu ulogu u našoj prehrani, a posebno u održavanju i razvoju mišićno tkivo. Međutim, njegova rastuća proizvodnja i potrošnja generiraju važne rasprave o održivosti i utjecaj na okoliš. Ovaj se članak bavi prehrambenim i ekološkim implikacijama konzumacije životinjskih bjelančevina te zašto je potrebno preispitati izbor hrane u kontekstu klimatskih promjena.
Uloga proteina u našoj prehrani
Proteini su neophodni za funkcioniranje ljudskog organizma. Osim toga, sportaši, ljudi koji žele smršavjeti ili jednostavno održavati zdrav način života, skloni su povećati unos proteina. Međutim, velik dio tih bjelančevina, osobito onih životinjskog podrijetla, ima visoku ekološki trošak.
Ovaj porast potrošnje ide ruku pod ruku s demografskim problemom: procjenjuje se da će do 2050. godine svijet biti dom za 9,6 milijardi stanovnika. Održavanje stope proizvodnje životinjskih bjelančevina kako bi se zadovoljila ova potražnja nije održivo s ekološke točke gledišta. Trenutno je 70% obradivih površina i 40% žitarica namijenjeno za stočarsku proizvodnju.
Utjecaj proizvodnje životinjskih bjelančevina na okoliš
Jedan od najupečatljivijih učinaka konzumiranja proteina životinjskog podrijetla je vodeni otisak. Za proizvodnju jednog kilograma govedine, primjerice, potrebno je do 15.000 litara vode, prema izvješćima UNESCO-a. Ovo masovno korištenje resursa čini veliki uzgoj životinja neodrživim. Situacija je još ozbiljnija ako uzmemo u obzir da je veliki postotak te vode namijenjen usjevima koji izravno hrane životinje umjesto ljudi.
Osim vode, trebate energetski resursi masovno proizvoditi meso. Na primjer, za dobivanje jednog kilograma govedine potrebno je potrošiti do 7 kilograma žitarica, što rezultira niskom energetskom učinkom. U svom životnom ciklusu vol može pojesti do 1300 kg žitarica prije klanja.
Sa stanovišta staklenički plinovi, intenzivan uzgoj stoke također igra ključnu ulogu. Životinje preživači, poput krava i ovaca, odgovorne su za ispuštanje metana, stakleničkog plina koji je 25 puta jači od ugljičnog dioksida. Ove emisije pogoršavaju klimatsku krizu, au isto vrijeme industrijska proizvodnja mesa predstavlja 56-58% globalnih emisija iz prehrambenog sektora.
Usporedba s biljnim proteinima
S obzirom na ovu panoramu, prijelaz prema dijetama na temelju biljni proteini. Biljni proteini ne samo da imaju puno manji utjecaj na okoliš, već su i održivija alternativa. Nedavne studije, poput one Sveučilišta u Oxfordu iz 2018., pokazuju da prelazak na proizvode biljnog podrijetla može smanjiti učinke mesa na klimu do 92%.
Na primjer, uzgoj grašak o orašasto voće za ljudsku prehranu ima znatno manji utjecaj na okoliš od uzgoja životinja. Povrće zahtijeva manje tla i vode i emitira manje stakleničkih plinova za svaki gram proteina koji daje.
Nadalje, studija u žurnalu Znanost zaključili da, u smislu emisije stakleničkih plinova, biljni proizvodi imaju deset puta manji utjecaj od životinjskih proizvoda. Stoga prehrana bazirana na biljnoj prehrani nije samo ekološki prihvatljivija, već nudi i zdravstvene prednosti.
Međutim, prebacivanje cjelokupne stočarske proizvodnje na povrtlarenje nije jednostavno rješenje. Stručnjaci poput Pabla Manzana iz Baskijskog centra za klimatske promjene ističu da Ekstenzivno stočarstvo, temeljen na ispaši, ima pozitivnu ulogu u bioraznolikosti i održivom korištenju teritorija. Dok je industrijsko stočarstvo ima visok negativan utjecaj, ekstenzivno stočarstvo može biti dio integriranog rješenja.
Rješenja i prijedlozi za ublažavanje utjecaja
Iako je pomak prema sustavu zelenije hrane složen, postoji nekoliko inicijative koji nastoje ublažiti utjecaj proizvodnje životinjskih proteina na okoliš. Jedan od njih je poboljšanje upravljanja resursima unutar farmi. Na primjer, napredak je postignut u konverzija hrane, čime je postignuto da je sada potrebno manje hrane za proizvodnju iste količine mesa ili proizvoda od njega, kao što su jaja.
Osim toga, neke industrije uvode biogoriva od nusproizvoda životinjskog podrijetla, čime se pridonosi smanjenju globalne emisije CO2 koja nastaje u prerađivačkim postrojenjima. S druge strane, recikliranje otpada također igra temeljnu ulogu, pretvarajući organski otpad u biodizel ili gnojiva.
Uz to, razvijaju se alternative koje bi mogle promijeniti igru, kao npr uzgojeno meso i precizna fermentacija. Ova tehnološka dostignuća mogla bi ponuditi proteine s istim nutritivnim profilom kao životinjski proteini, ali s manjim utjecajem na okoliš.
Kako svjetska populacija nastavlja rasti, pitanje utjecaja životinjskih proteina na okoliš postaje sve hitnije. Od vitalne je važnosti pronaći ravnotežu između zadovoljenja potražnje za hranom i zaštite prirodnih resursa planeta. Smanjenje potrošnje mesa u zemljama u kojima je visoka i promicanje održive stočarske proizvodnje temeljni su koraci prema rješenju.